2. Samuelova 1,1 | Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivši Amalečane i dva dana proboravio u Siklagu, |
2. Samuelova 1,2 | Dođe trećega dana iz tabora Saulova čovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Došavši k Davidu baci se smjerno na zemlju. |
2. Samuelova 1,3 | David ga upita: "Odakle ideš?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh." |
2. Samuelova 1,4 | David ga upita dalje: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvješćavao: "Vojska pobježe iz bitke. Mnogi od ljudi padoše i izgiboše. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su." |
2. Samuelova 1,5 | Nato upita David mladoga čovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle znaš, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?" |
2. Samuelova 1,6 | Mladi čovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici približavali se k njemu. |
2. Samuelova 1,7 | Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me! |
2. Samuelova 1,8 | On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam. |
2. Samuelova 1,9 | Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni. |
2. Samuelova 1,10 | I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu." |
2. Samuelova 1,11 | Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim. |
2. Samuelova 1,12 | Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača. |
2. Samuelova 1,13 | Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina." |
2. Samuelova 1,14 | A David mu reče: "Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?" |
2. Samuelova 1,15 | I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on mu zadade smrtan udarac. |
2. Samuelova 1,16 | A David mu doviknu: "Krv tvoja neka dođe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedočila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega." |
2. Samuelova 1,17 | David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku. |
2. Samuelova 1,18 | On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče ovu pjesmu strjelačku. Napisana je u knjizi junaka: |
2. Samuelova 1,19 | "Na tvojim visinama Izraele, najbolji leže mrtvi! Kako padoše junaci? |
2. Samuelova 1,20 | Šutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Aškelona! Inače se raduju kćeri filistejske. Inače glasno kliču kćeri pogana. |
2. Samuelova 1,21 | Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dažd na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer tamo leže štitovi junaka, - štit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem - |
2. Samuelova 1,22 | Zaštrapan krvlju pobijenih, mašću junaka. Nikada se nije vraćala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kući mač Saulov bez uspjeha. |
2. Samuelova 1,23 | Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u životu, tako se i u smrti ne rastaviše! Brži su bili od orlova, jači od lavova. |
2. Samuelova 1,24 | Kćeri Izraelove, plačite za Saulom, koji vas je lijepo oblačio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine! |
2. Samuelova 1,25 | Kako padoše junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama leži Jonatan mrtav. |
2. Samuelova 1,26 | Žao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Viša mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske. |
2. Samuelova 1,27 | Kako padoše junaci! Razbito je oružje ubojito." |